Posljednjih godina politički i društveni sukobi sve više se tumače kao sukobi među kulturama. Tako je “kultura” postala središnja operativna kategorija suvremenog političkog diskursa i odlučivanja. Teorije kulture dovodile su u pitanje taj process najčešće naglašavajući samo različit – primjerice “dinamiziran” odnosno “prevodilački” – pojam kulture čime su zapravo pridonosile tekućoj kulturalizaciji političkog i društvenog života, ne istražujući međutim diskurzivnu regularnost i neposredne političke implikacije pojma “kulture” kao takvoga. Nasuprot tomu, zadaću istinske kritike kulturalizacije valja razumjeti kao temeljito istraživanje političkog funkcioniranja i društvene “materijalizacije” kulturalnog dispozitiva i to kako u historijskoj tako i u suvremenoj perspektivi.